Koka Kokone

Enes Kišević

Za predškolski i školski uzrast.

Autorska ekipa:

Redatelj: Robert Waltl
Dramaturg: Ivica Buljan
Scenograf i kreator lutaka: Mirek Trejtnar
Skladatelj: Uroš Rakovec
Kreator rasvjete: Deni Šesnić
Tonsko snimanje i produkcija: Igor Karlić

Uloge:

David Petrović
Almira Štifanić
Karin Fröhlich
Zlatko Vicić
Alex Đaković

Enes Kišević kroz književnost i kazalište putuje sa svojim koferima punim blagotvorne poezije. Cestama, gorama, poljima, kroz voćnjake u kojima se prisjeća tajanstava Bosne, i konačno sinjim morem, kojega je s najvećom preciznošću i ljubavi viđenom u nas, tako mnogo puta opjevao. Enes je na tim putovanjima gostovao posvuda i stigao u svako djetinjstvo. Od njega smo učili da riječi trebaju životu kao voda, zrak, kao slike, kao glasovi i pokreti. Uči nas da se riječi ne ćute dobro kad su u strogoj službi naše volje. U riječima stanuju i naši unutrašnji svjetovi, tamo gdje s njima živimo sami. Riječi što ih je pjesnik Kišević pokupio u djetinjstvu, igrao se njima i pažljivo ih njegovao, mi smo izgubili po sobama zaborava. I zato smo, kao nesretni junaci starih legendi, zatečeni kad tajanstveni vitez u dogovoreno vrijeme dođe da nas upita jesmo li ih upamtili. Tada nam čarobnjak Enes vraća u pamćenje neoštećene riječi sačuvane od kiše vremena. Priču u pjesmi o koki koja je pošla na Pazar poznaju sve slavenske pripovjedne tradicije u različitim oblicima.

Koka Kokone uprljala je jednom nožicu. Od mame naviknuta da joj se bez pogovora ispunjavaju sve želje, zatražila je tako od jednoga Grma što joj se našao na putu da joj on očisti nožicu. Kad je Grm odbio, Koka Kokone pozvala je Kozu da brsti neposlušni Grm. A kad je Koza odbila brstiti Grm, Koka Kokone pozvala je Vuka da pojede Kozu, pa Selo da napadne neposlušnog Vuka. Selo nije htjelo napasti dobrog Vuka, pa je na njega Koka poslala Vatru. Kad Vatra nije htjela spaliti neposlušno Selo, Koka Kokone poslala na njega Vodu, a kad se Voda drznula reći ne, pozvala je Konja da je popije. Konju je zbog neposluha namijenila Sedlo da ga tare, a kad Sedlo nije htjelo izvršiti naredbu, Koka Kokone pozvala je malenog Miša da ga izgrize, na Miša Mačku, a na Mačku Psa. I u tom se lancu dobrote, reda i mira, našao jedan Pas. Pas se okrenuo protiv svoje suparnice Mačke i tako su svi, po nekim predviđenim neprijateljstvima, izvršili naređenja ohole Koke Kokone. Ova nas je priča učila kako naše hirovite naredbe drugi ne moraju prihvaćati. Učila nas je, kao sve priče s poukom, da na svijetu postoji dobro, ali postoji i zločestoća. Kako jedna sitna zločestoća može pokrenuti cijeli lanac nemira.

U Enesovom dramoletu, sva je priča tu. U njoj, kao u Puškinovim bajkama po narodnoj predaji, odzvanjaju glasovi koji su nam je nekoć pričali, u njoj se bljeskaju slova, slogovi, riječi, stihovi, strofe, sve je namreškano kao more od sitnih valova. Usporimo li, uživat ćemo u posebnom slaganju zvukova, u njihovim dužinama i prelijevanjima. Ubrzamo li s čitanjem, čut ćemo u njoj veselu brojalicu.

Kalendar događanja


Nadolazeće predstave

Podijeli na socijalnim mrežama