Lewis Carroll

za predškolski i školski uzrast

“Povod i cilj ove knjige ne može se i ne treba ga izraziti riječima. Oni kojima je dječja duša zapečaćena i koji ne vide tragove božanskoga u dječjem smiješku, čitali bi o tome uzalud, dok su onome koji je priklonio svoju ljubav bar jednome pravom djetetu, riječi suvišne. I takav čovjek zna da je najbolje djelo što ga čovjek može učiniti ono koje vrši zbog ljubavi same, bez pomisli na slavu, dobit ili nagradu na ovome svijetu. Ni jedan čin, naš možda, s ove strane groba nije u svojoj biti nesebičan. A ipak, ako čovjek može uložiti sve svoje snage u pothvat za koji ga ne očekuje nikakva nagrada osim prošaptane dječje hvale i laganog doticaja čistih dječjih  usana, čovjeku se čini da je učinio nešto što je najsličnije nesebičnom djelu.”
Lewis Carroll

O piscu
CHARLES LUTWIDGE DODGSON (pseudonim LEWIS CARROLL) rođen je 1832. godine. Stekao je svećeničku naobrazbu, međutim zbog plahe naravi i prirođene govorne mane (mucavosti) nije se zaredio. na koledžu Christ Church u Oxfordu predavao je matematiku. Umro je 1898.
Sve je počelo jednog “zlatnog poslijepodneva” u viktorijanskoj Engleskoj kad je iz grada Oxforda na izlet čamcem krenulo društvo koje su sačinjavali Charles L. Dodgson (mladi predavač matematike na tamošnjem sveučilištu), njegov prijatelj Robinson Duckworth te tri malene djevojčice.
Čamcem su veslali uz rječicu Isis, koja je pritok Temze. Jedna od djevojčica se zvala Alisa i, dok su izletnici u hladovini na obali rijeke pili čaj, upravo je njoj Dodgson počeo pripovijedati priču o neobičnim doživljajima neke djevojčice koja je nosila isto ime. Maloj Alisi priča se iznimno dopala, a na koncu je i izmamila obećanje da će joj Dodgson priču zapisati, tako da bi je mogla – kad god to zaželi – sama čitati. Koncem 1864. godine Alisa je za božićni dar dobila knjižicu, Bila je to knjiga s ilustracijom “Alisa u zemlji čuda”.
knjiga o Alisinim pustolovinama, došla je i u ruke tadašnjoj vladarici Engleske, poznatoj kraljici Victoriji. Kraljici se knjiga toliko svidjela da je poručila njezinom autoru da ne bi imala ništa protiv kad bi prvo njegovo sljedeće djelo bilo njoj posvećeno. Tako se i dogodilo. Nije prošlo mnogo vremena i Njezino Veličanstvo primilo je knjigu kojoj je naslov bio Uvod u teoriju determinanata.

“Svijet je dijete koje se igra kamenčićima”, reći će jedan slavan mudrac. “Ni lav, ni deva, nego dijete”, dometnut će drugi, jednako tako mudar.
“Oponašati djetinjstvo, ne znači cijeli život jesti samo kolače”, treći će, ne manje mudar od one prve dvojice.”A zašto se vaša mačka ovako ceri”, pitat će Alisa. I eto svih razloga što se Alisa u zemlji čuda našla na daskama Lutkarskog kazališta u Rijeci.
I zato vas pozivamo u ovu zemlju čuda skrivenu iza ogledala gdje samo radoznali zaviruju i gdje mašta tka paučinu od koje su sačinjeni naši snovi.
u ovaj vedri, smiješni, dragi groteskni svijet zavirite i vi, jer mi rado dijelimo maštu i ljubav sa svima, drugo i nemamo. Sve ostalo neka kaže predstava.” Davor Žagar