Autorski projekt Davida Petrovića i Alexa Đakovića inspiriran pričom Velida Đekića.

Za školski i predškolski uzrast.

ZA MALE KOJI ĆE JEDNOM POSTATI VELIKI

I sami znate kako nije lako biti i “mali” i “mamino zlato” i “tatino srce” i “bakino sunce”. Vjerujte i Pinocchiu je isto tako, iako tata Geppetto silno želi da njegov mališan što prije sretno krene u školu, upozna drugu djecu, stekne prijatelje. No, Pinocchio je nešto drukčiji od vas djece, on nije dječak, on je lutak. I kako djeca smatraju da je jako neobičan ne žele se s njim družiti, čak ga tjeraju i u velike nevolje. A čemu to? Što onda ako nije kao i vi? Još uvijek mu možete biti  prijatelji, samo mu morate pokazati da to barem malo želite. On bi sigurno bio jako sretan, kao ona lutka ispod vašeg kreveta, ili onaj lutak sa stolića! Samo je potrebno da se ponekad malo ljepše i pažljivije ophodite s njima. Tako ćete sigurno imati nekoga tko će biti uvijek uz vas. I ne ljutite se na Pinocchia ako je ponekad neposlušan, a ponekad i malko slaže… I ne poželite da mu zbog toga nos naraste još više, pa i ovako mu je dovoljno dugačak! A i vi, baš kao i on, pokušajte zapamtiti ove čarobne riječi                         

                                                                     IŠ BIN ODN DODN

BOU BOU BADIDN DADN

PŠT U KAINE UPA ŠTIŠ MEA.

Možda pomognu i vama, kao i Pinocchiu. Ispuniti barem neku od želja.

“ČUDNOVATI DOŽIVLJAJI JEDNOG LUTKA”

Tako je Carlo Collodi prije  stotinu i trideset godina podnaslovio svoju priču o kasnije najslavnijem lutku na svijetu -–PINOCCHIU. Originalnost Collodieva djela bila je u tome što je autor prekinuo ondašnju moralističku tradiciju u dječjoj književnosti i stvorio živ lik, koji je u početku bio lijeni i neposlušni lutak, da bi poslije postao dječak i vrijedan član zajednice.

“Pinocchio” je neiscrpna knjiga ideja bilo kojeg društva. Danas ne bi trebali u njemu tražiti tu staru poznatu priču, jer se vremenom i ona mijenja i dobiva nova značenja.

U nizu tema i motiva “Pinocchia” trebalo je naći one koji najizravnije komuniciraju s nama samima, u vremenu kada više ne postoji dobra Vila, koja će nam uvijek pomoći u nevoljama. Sada je to priča o odrastanju lutka, koji i ne želi postati dječak. Ovdje je on objekt manipulacije u rukama manipulatora ( odraslih ), koji će mu pokazati koliko je okrutan proces sazrijevanja u njihovom svijetu. Jednako kao što je, nažalost, često mučan za djecu i od strane roditelja.

Zato i uhvaćenost u krletku, mini mundus muka i malih radosti, onda kada pokušamo izaći iz njega. I jedini izbor: bijeg iz crnila realnog u barem ponekad šareniji svijet iluzije. Jer svaka generacija inscenira  svoj generacijski sukob, ne bi li se nekako skrasila u nekom “svom” kazalištu.

Za Pinocchia je to, naravno, kazalište lutaka.

Magdalena Lupi