Hrvatski centar ASSITEJ i UNIMA ove će godine zajedno slaviti Svjetski dan kazališta za djecu i mlade i Svjetski dan lutkarstva u Rijeci.20.03.2008.
Uoči Svjetskog dana kazališta za djecu, poruku je ove godine za Međunarodni ASSITEJ napisao KIM WOO OK, predsjednik ASSITEJ-a u Koreji. Za Hrvatsku su poruku napisali Dolores i Tin Kolumbić.U prilogu je također pismo predsjednika Međunarodnog ASSITEJ-a prof. Wolfganga Schneidera.
PORUKA HRVATSKOG CENTRA ASSITEJ POVODOM SVJETSKOG DANA KAZALIŠTA ZA DJECU I MLADE
Motto: Ljubav je bit ljudske naravi
Djeca i mladi puni su života, ali nažalost mnogi tako provode dane i noći da život beskorisno prolazi pored njih. Umjesto da sudjeluju u životu, da ga grade i obogaćuju, bezvoljno promatraju i puštaju da drugi grade i stvaraju njihov svijet. Srećom ima i onih, koji su zahvaljujući ASSITEJ-u, uključeni u svijet kazališta. Oni su svjesno odlučili ne samo biti u životu nego i stvarati život. Djelatno sudjelovanje u kazališnom stvaranju, premda ima sva obilježja igre, nema za cilj ispraznu i prolaznu zabavu, ili kako je svojedobno rekao veliki pjesnik i dramski pisac F. G. Lorca «ubijanje vremena», već mu je svrha i smisao postati svjestan sebe, svoga mjesta u životu i svijetu te svoje odgovornosti. Premda su ovo na prvi pogled veliki i gotovo nedostižni ciljevi i ideali, njihovo ostvarenje niti je teško niti nedohvatno, jer je bit kazališne umjetnosti igra iz koje zrači uzvišenost i radost života, a uz igru sve je lakše i dostižnije.
Posebno je danas u suvremenom svijetu potrebno isticati ideale ljudskosti kojima težimo i koje želimo dostići svi mi koji sudjelujemo u kazališnoj umjetnosti, koji stvaramo u «prostoru koji život znači». Namjerno ističemo «prostor» budući da je najuzvišeniji cilj života svakoga od nas u beskraju svemira ispuniti i osmisliti ljepotom, ljubavlju i dobrotom svoj dio prostora koji nam je darovan. Upravo je scenski prostor mjesto gdje to možemo ostvariti, i to igrajući se. Bitno je istaknuti da igra isključuje sebičnost i samodostatnost, igra uključuje i druge i to ne samo «igrače», odnosno glumce, nego i gledatelje. Stvarajući u »prostoru koji život znači», zajedno s publikom ostvarujemo toliko željeno i potrebno zajedništvo u suvremenom svijetu. U tom kazališnom prostoru zajedno je ljepše radovati se i lakše je zajedno tugovati i patiti, tu se stvara zajedništvo u kojemu se oslobađamo zla i postajemo bolji. Glumci i publika izlazeći iz teatra nakon dobre predstave osjećaju kao da izlaze iz «duhovne kupelji», kao da su ispili «čašu božanskog pića», koje im daje snagu da s radošću čine dobro, a s lakoćom pobjeđuju zlo.
Biti član ASSITEJ-a, velike svjetske obitelji koju povezuje ljubav prema stvaranju boljeg i pravednijeg svijeta, u kojemu će se ljudi radovati sreći i uspjehu drugih, u kojemu ćemo suosjećati s onima koji su nesretni i koji pate, doista je čast, ali i obveza da ove ideale dostojno slijedimo i da im služimo s radošću i s ljubavlju. Svojim radom kao članovi ASSITEJ-a pridonijet ćemo najvažnijem cilju u našem vremenu: svijetu bez ratova i sukoba. Veliki hrvatski dramski pisac Marin Držić, čiju 500. obljetnicu rođenja slavimo ove godine, izrekao je bolnu istinu da je «rat poguba ljudske naravi». Kao članovi ASSITEJ-a imamo sretnu mogućnost da svojom kazališnom djelatnošću pridonesemo da sadašnji i budući naraštaji žive u svijetu u kojemu će umjesto rata kao «pogube ljudske naravi» zavladati ljubav i sloga. Budimo ponosni što stvarajući u «prostoru koji život znači» možemo svjedočiti da je ljubav bit ljudske naravi.
Tin Kolumbić, književnik
Dolores Kolumbić,
kazališna pedagoginja
Poruka za ASSITEJ-ev Svjetski dan kazališta za djecu i mlade 20. ožujka 2008.
Ususret globalizaciji kazališta za djecu i mlade
Websterov engleski rječnik tumači globalizaciju, između ostalog, kao „veću međunarodnu kulturnu razmjenu“. Ono što namjeravam naglasiti navodeći ovdje izraz globalizacija jest činjenica da bismo trebali biti aktivniji u razmjeni kazališta za djecu i mlade između naroda i regija svijeta, kako bismo ovaj kazališni pokret izvukli iz njegova sadašnjeg stanja.
Bilo kakva razmjena temelji se na pretpostavci da zainteresirane strane mogu ponuditi nešto što je više-manje jednake vrijednosti. Nažalost, razvoj kazališta za djecu i mlade uvelike se razlikuje od zemlje do zemlje, od regije do regije. Kazališne aktivnosti uglavnom su koncentrirane na jedno ili dva područja, što unaprijed sprječava svaki prihvatljiv pokušaj da se pokrene ozbiljan program globalne razmjene.
Ova situacija ne obećava ništa dobro za budućnost kazališta za djecu i mlade. Moramo iznaći način da ispravimo ovu neravnotežu. Tek ćemo onda moći pokrenuti istinski globalni program razmjene u kazalištu za djecu i mlade.
Nadam se da trenutno manje aktivne zemlje predvode u tom pokušaju. One imaju bogato područje koje je do sada malo istraženo. One bi mogle stvoriti vlastita osebujna kazališta koja bi obogatila raznolikost svjetskog kazališta.
Zemlje koje su trenutno aktivnije na jednak će način imati koristi od pojavljivanja jednog tako bogatog, raznolikog kazališta. One bi morale podupirati ta nastojanja na konzistentniji i sistematičniji način.
Kad postignemo ciljeve globalnog kazališta, najveći će korisnik biti djeca i mladi u svijetu. Bit će bolje pripremljeni za suočavanje sa svijetom 21. stoljeća zahvaljujući iskustvu raznolikosti svjetskih kultura. To je globalizacija kazališta za djecu i mlade u najtočnijem smislu riječi.
Zamislite dan kad će kazališne družine iz svih krajeva svijeta putovati svijetom uveseljavajući i zadivljujući djecu i mlade kamo god dođu sa svojim bogatim, raznolikim umijećem.
Možda dalek san, ali nije samo san.
Danas Assitej slavi 43. godišnjicu. Izražavam srdačnu čestitku za njegov dugi popis doprinosa i za još duži popis budućih postignuća.
Kim Woo Ok, umjetnički direktor
Kim Woo Ok bio je predsjednik ASSITEJ-a u Koreji i umjetnički direktor – utemeljitelj Festivala reproduktivnih umjetnosti za mladu publiku u Seoulu. Bio je dekan na Školi drame pri Korejskom nacionalnom umjetničkom sveučilištu. Bio je član Izvršnog odbora ASSITEJ-a International 14 godina od 1991. do 2005. i dobitnik je nagrade „ASSITEJ International Honorary President’s Award“.
Predsjednikovo pismo za Svjetski dan kazališta za djecu i mlade
Učinite to dobro, ali drugačije!
To zvuči zanimljivo, pitam se ….. Prema Kazalištu za djecu i mlade, stvari je moguće rješavati na drugačiji način.
A sada, postavljam si pitanje, što bi to moglo biti drugačije? Kazalište za mlade gledatelje samo je po sebi drugačije. Ono samo određeno je svojom ciljnom skupinom, publikom koja traži da se o njoj vodi računa u umjetničkom postupku, u produkciji, distribuciji i recepciji.
Teme kojima se ono bavi ne moraju biti različite od uobičajenih viđenih u kazalištu za odrasle. Također nije potrebno stvarati nove kazališne oblike. I nikako ne smijete biti djetinjasti ili infantilni; ili čak pokušavati vršiti pravdu tamo gdje bi se djeci po vašem mišljenju moglo dopasti. Drugim riječima, na izazove ne smijete gledati u drugačijem svjetlu samo zato što igrate pred posebnom publikom. Dakle, rješavanje stvari mora se shvaćati na drugačiji način. Možda u smislu rječnika u koji uvijek rado zavirujem kad se želim precizno izraziti, kad se smatra da pojedine riječi nešto govore, kad mi treba tumačenje o tome što su drugi mislili ili što nisu. Prva stvar koju čitam sljedeća je definicija: „odricanje od prijašnje individualne osobine i postajanje bitno drugačijim.“ No to ne bi moglo biti ono na što se mislilo pod mijenjanjem stvari, nije li tako? Obavljanje nečega na drugačiji način nego što je prvobitno planirano ili predloženo, oblikovanje nečega na drugačiji način, daljnja je varijacija diskursa. Takav postupak bio bi izvanredan, osobito u našem slučaju gdje planiranje igru vrlo važnu ulogu i gdje se čak zahtijeva programiranje.
Možda je to više povezano s nizom značenja koja su sadržana u tom konceptu. Trebali bismo misliti na drugačiji način! Ne stvarati kazalište na temelju književnosti, ne činiti kazalište ovisnim o nastavnom planu, ne reducirati kazalište na igrokaze sa samo jednim glumcem!
Ili bismo možda trebali održavati naše priredbe u drugom jezičnom obliku? Kazalište prožeto koreografijom od koje zastaje dah, kazalište kao kompleksni sustav zakona ili čak inspirativno kazalište iz inozemstva? Ili bismo na osobini „biti drugačiji“ trebali temeljiti naš rad? Kazalište po načelu članka 1 Deklaracije o ljudskim pravima: „Sva ljudska bića su rođena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima“ – važi li to za sve ljude u prvom, drugom i trećem svijetu? Kazalište na temu interkulturalnih dijaloga, bitnih nacionalnih kultura, o stvarima koje su nam zajedničke, o razlikama i kako rješavamo te izazove u našem svakodnevnom životu – ili ne? Kazalište koje podrazumijeva samo sebe kao društvo u dijalogu sa samim sobom i zato govori o pronalaženju identiteta u razdoblju globalizacije. Koliko različiti trebamo biti? Kad se suočimo s ljudima koji misle i vjeruju na drugačiji način, kad upoznamo ljude s drugačijim osobinama, koji su suprotnost od onoga što smo mi ili imaju sasvim drugačije mišljenje.
Kulturalna je različitost tema o kojoj u ovom trenutku raspravlja UNESCO. Konvencija o „Zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja“ stupila je na snagu prije skoro točno godinu dana, 18. ožujka 2007., ali mora izdržati, mora doprijeti do ljudi i zbog toga se mora odraziti na kazalište.
Djeca i mladi točno znaju što znači „rješavanje stvari na različit način“. Oni su tek krenuli po stazi svog života i to sigurno neće biti uvijek ravno naprijed.
Bit će prisiljeni tražiti svoj put iz slijepih ulica, uklanjati prepreke i ići zaobilaznicama. Uvijek nanovo morat će razmišljati i iskušavati alternative. Rješavanje stvari na drugačiji način moglo bi postati životno načelo. Kazalište može pokazati, kazalište može ohrabrivati svoju publiku da se otvori činjenici da se u kazalištu sve može rješavati drugačije. U tom smislu, prigodom Svjetskog dana dječjeg kazališta 2008 želio bih napustiti sve vas – umjetnike, djecu i, ne manje važno, političare u kulturi – sa sljedećom željom. Učinite to dobro, ali drugačije!
Profesor dr. Wolfgang Schneider
Predsjednik Međunarodne udruge kazališta za djecu i mlade
