Plakanje nad smr\u0107u robota<\/strong><\/p>\n Godine 2017., dok sam tra\u017eila temu za svoju sljede\u0107u predstavu, mnogo sam \u010ditala i postala strastvena oko umjetne inteligencije. Tada sam otkrila ovu vijest: u ljeto 2014. hitchBot, mali robot-autostoper, osmi\u0161ljen u Torontu od strane Frauke Zeller i Davida Harrisa Smitha kako bi prou\u010davao odnos izme\u0111u ljudi i strojeva, putovao je samostalno od istoka do zapada Kanade. Bio je opremljen samo rudimentarnim konverzacijskim agentom i humanoidnim tijelom dizajniranim da izazove empatiju. Svoje putovanje dokumentirao je automatskim snimanjem fotografija svakih 20 minuta. U 26 dana pre\u0161ao je 10.000 kilometara i stigao do Victorie, gdje ga je kao heroja do\u010dekala trijumfalna gomila. Pitanje koje je ovaj eksperiment postavio bilo je: mogu li roboti vjerovati ljudima?<\/p>\n Godine 2015. hitchBot je krenuo na drugo putovanje, ovoga puta kroz Sjedinjene Dr\u017eave, od Salema do San Francisca. No, nakon samo nekoliko dana, njegovo je putovanje naglo prekinuto u Philadelphiji, gdje je prona\u0111en raskomadan na rubu ceste, napu\u0161ten me\u0111u otpalim li\u0161\u0107em. Njegova glava je nedostajala. Ovaj tragi\u010dni kraj izazvao je val emocija diljem svijeta. Novinari, obo\u017eavatelji i djeca izra\u017eavali su duboku tugu i ljutnju. Ova gotovo jednoglasna reakcija istovremeno mi se \u010dinila pretjeranom i fascinantnom: za\u0161to plakati nad \u201esmr\u0107u\u201c robota? Kakve su se veze stvorile izme\u0111u ljudi i hitchBota? I \u0161to ova emocija prema umjetnom bi\u0107u otkriva o nama?<\/p>\n Kako bih napisala Killing Robots<\/strong>, predstavu nastalu 2019. godine, krenula sam u istra\u017eivanje ovog \u201eroboticida\u201c. Intervjuirala sam ljude koji su ga sreli, pratila dio njegovog putovanja kroz prostrani ameri\u010dki krajolik i prou\u010dila 10.000 fotografija koje je snimio.<\/p>\n Tako\u0111er sam radila s njegovim kreatorima, Frauke Zeller i Davidom Smithom, kao i s Jean-Pierreom Merletom iz INRIA-e, na dizajniranju robota-glumca: gotovo savr\u0161ene frankofonske replike hitchBota. Iza ovog dramatur\u0161kog izbora, \u017eeljela sam da tim i ja do\u017eivimo odnos s robotom kako bismo bolje razumjeli veze koje su se stvorile u Americi.<\/p>\n Poput originala, na\u0161 robot-glumac, veli\u010dine \u0161estogodi\u0161njeg djeteta, izra\u0111en je od jeftinih materijala: ruku i nogu od cijevi, tijela od kante i lica s 4 LED \u017earuljice koje su uvijek prikazivali nasmije\u0161eno lice. No, za pozornicu sam inzistirala, iako nisam mogla objasniti za\u0161to, da posjeduje odre\u0111eni oblik “autonomije”, da nas mo\u017ee iznenaditi. Stoga smo ga opremili senzorima i Lidarom, omogu\u0107uju\u0107i mu da animira svoje lice i tijelo ovisno o blizini drugih glumaca. Poput hitchBota, imao je konverzacijskog agenta. No, za razliku od originala koji je ostajao u vje\u010dnoj sada\u0161njosti razgovora, na\u0161 robot je mogao oboga\u0107ivati svoja saznanja i imati oblik memorije, omogu\u0107uju\u0107i mu da “improvizira” s glumcima u stvarnom vremenu.<\/p>\n Tijekom proba primijetila sam kako je njegov govor duboko promijenio odnos tima prema njemu. Neki su ga smatrali iritantnim jer je stalno intervenirao, dok su ga drugi smatrali iznimno dirljivim zbog njegove vedrine i osjetljivosti. Postali smo vezani za njega, posebno brinu\u0107i se o njegovim redovitim padovima, uzrokovanim prete\u0161kim i nespretnim tijelom.<\/p>\n Tijekom izvedbi pokazao se kao ponekad neispravan, ali uvijek fascinantan glumac. Za\u0161to smo, \u010dim bi se upalilo njegovo LED lice, osje\u0107ali simpatiju? Pa ipak, ta nespretna lutka, koja nije bila naro\u010dito autonomna, nije se mogla kretati bez pomo\u0107i i bila je opremljena AI-jem iz 2018., koji tada jo\u0161 nije bio uvjerljiv.<\/p>\n \u010citala sam da ljudski mozak tra\u017ei \u017eivot posvuda. \u010cak i kada gledamo u nebo, vidimo oblike lica u oblacima. Mo\u017eda zato drhtimo kada vidimo hitchBota ostavljenog na prostranim ameri\u010dkim cestama i za\u0161to pla\u010demo kada ga prona\u0111emo napu\u0161tenog me\u0111u opalim li\u0161\u0107em.<\/p>\n <\/p>\n STEFAN KAEGI<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/strong><\/p>\n Dragi prijatelji na koncima,<\/strong> nisam lutkar. Niti izra\u0111ujem lutke. Ali u dva na\u0161a projekta roboti igraju ulogu lutaka, i \u010dini se da je to razlog zbog kojeg me Zaven Par\u00e9 zamolio da napi\u0161em ovo pismo o nastanku tih robotskih projekata.<\/p>\n \u017divimo u vremenu u kojem lutke postaju korisna metafora za sve nas koji poku\u0161avamo razumjeti \u0161to nas pokre\u0107e \u2013 osobito kada umjesto lutkara postavimo stroj. To je bila na\u0161a misao vodilja kada sam po\u010deo razgovarati s njema\u010dkim piscem Thomasom Melleom o tome \u0161to bi zna\u010dilo da ga u predstavi zamijeni humanoidni robot identi\u010dnog izgleda. Thomas boluje od bipolarnog poreme\u0107aja i ne osje\u0107a se ugodno nastupaju\u0107i pred publikom. Upoznali smo animatroni\u010dkog in\u017eenjera koji je nekada izra\u0111ivao realisti\u010dne lutke za filmske scene (npr. za eksplozije bez ozlje\u0111ivanja glumaca). Digitalna postprodukcija u\u010dinila ga je nezaposlenim, pa je pristao izraditi Thomasovu repliku koriste\u0107i silikonski odljev njegovog lica i ruku, animiran s 32 servo-motora. Dodali smo snimku Thomasovog glasa.<\/p>\n U na\u0161oj predstavi \u201eUncanny Valley\u201c<\/strong>, robotski dvojnik Thomasa promi\u0161lja \u0161to zna\u010di zamijeniti \u010dovjeka strojem i na taj na\u010din izbje\u0107i krhkost ljudske egzistencije. Mnogi su gledatelji prijavili da osje\u0107aju empatiju prema humanoidu, a neki su se \u010dak s njime poistovjetili. Po\u010deli su razmi\u0161ljati o tome kako su i sami \u201eprogramirani\u201c dru\u0161tvenim kontekstom u kojem su odrasli. Klasi\u010dni lutkarski u\u010dinak, ali ovoga puta reproduciran strojem \u2013 jezivo, zar ne?<\/p>\n Od nastanka ove predstave pro\u0161lo je \u0161est godina, a algoritmi su znatno napredovali. Svakodnevno raste broj deepfake videa. \u201eDigitalno lutkarstvo\u201c postalo je jednostavan zanat koji se mo\u017ee obaviti pomo\u0107u jeftinog softvera. Na\u0161e online verzije izvode stvari koje nikada nismo u\u010dinili \u2013 a \u010dak mo\u017eemo \u010duti i vlastiti glas kako izgovara rije\u010di koje nikada nismo rekli.<\/p>\n Zato smo moj suradnik Helgard Haug iz Rimini Protokolla i ja razvili instalaciju za novi muzej Lutkarske zbirke u Dresdenu (na izlo\u017ebi do lipnja 2025.). Za jednu od soba imerzivne izlo\u017ebe \u201eAlterego Raubkopie\u201c<\/strong>, pozvali smo 70-godi\u0161njeg lutkara Christiana Werdina da izre\u017ee marionetu Elona Muska visoku 60 cm, izra\u0111enu od drva kru\u0161ke. Ne zato \u0161to smo mogli predvidjeti kako \u0107e Musk uskoro dr\u017eati politi\u010dare na koncima, ve\u0107 zato \u0161to smo ga \u017eeljeli kontrolirati pomo\u0107u 15 servo-motora koji povla\u010de njegove konce. Ove motore programirali smo uz pomo\u0107 studenata lutkarstva s Ernst Busch Sveu\u010dili\u0161ta za izvedbene umjetnosti. Proces je bio ne samo radostan za studente koji su putem ru\u010dno izra\u0111enih joysticka upravljali razli\u010ditim dijelovima Muskova tijela i snimali pokrete na animacijskom ra\u010dunalu, ve\u0107 je i publici pru\u017eio uvid u nemo\u0107nost mastermind-a iza ChatGPT-a i Neuralinka kada izgubi kontrolu nad vlastitim pokretima.<\/p>\n Jednom kada svijet promatramo kao lutkarsko kazali\u0161te, mo\u017eda mo\u017eemo jasnije vidjeti kako nevidljive niti upravljaju nama.<\/p>\n \u017delim vam sve najbolje u va\u0161oj idu\u0107oj lutkarskoj godini!<\/p>\n <\/p>\n ZAVEN PAR\u00c9<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Kad sam primio poziv za sudjelovanje u ovom Me\u0111unarodnom danu lutkarstva, prvo sam pomislio da se radi o komemoraciji u \u010dast svih lutaka koje su nestale, bile zaboravljene ili ih je pojela termitna vojska. No, otkriv\u0161i da je tema nove tehnologije, shvatio sam da bi to mogao biti dan kada poku\u0161avamo prisjetiti se budu\u0107nosti. Nikada nije bilo lak\u0161e zamisliti je, jer nam se \u010dini da je ve\u0107 prisutna, obuzimaju\u0107i na\u0161e snove.<\/p>\n Ujutro, dok izlazimo iz snova, koristimo elektri\u010dne aparate za kavu. Dovoljno je pritisnuti gumb. Nakon toga, ti ure\u0111aji postaju beskorisni do kraja dana. Vjerojatno ostaju u stanju pripravnosti, ba\u0161 kao i drugi ku\u0107anski roboti pohranjeni u ormari\u0107ima. Ipak, iako dijele na\u0161 \u017eivotni prostor i rade samo nekoliko minuta, aparat za kavu ostaje samo predmet. Pa za\u0161to nam se \u010dini da budu\u0107nost pripada strojevima vi\u0161e nego ikad?<\/p>\n Ako su dovoljna tri komada drveta da se lik o\u017eivi, \u0161to onda re\u0107i o pametnom aparatu za kavu ili o ljudolikim bi\u0107ima koje pokre\u0107e elektri\u010dna energija, izra\u0111enima od motora i pumpi? Ipak, roboti nisu puno slo\u017eeniji od ku\u0107anskih aparata. Nedostaje im samo govor da bi s nama podijelili svoju dosadu.<\/p>\n <\/p>\n Ogledalo lutke, s druge strane, nudi ne\u0161to druga\u010diju perspektivu na svijet i njegove umjetne tvorevine. Danas lutkari ponekad sura\u0111uju s in\u017eenjerima kako bi usavr\u0161ili pokrete robota, ba\u0161 kao \u0161to je Bunraku majstor Kanjuro III posjetio laboratorij japanskog roboti\u010dara Hiroshija Ishigura 2010. godine. Sutra bi romanopisci mogli sudjelovati u oblikovanju osobnosti novih avatara, jer o\u017eivjeti ne\u017eivo nije dovoljno \u2013 potrebno je znati ispri\u010dati pri\u010de. Ve\u0107 poznajemo pri\u010de o robotima, a neki od njih \u010dak mogu postati glumci, utjelovljuju\u0107i likove. Ti roboti govore o budu\u0107nosti koja je vi\u0161e ili manje udaljena i neizvjesna, u kojoj igraju uloge suputnika, partnera, kolega, asistenata, prijatelja ili konkurenata.<\/p>\n Za sada funkcioniraju poput lutaka \u2013 unaprijed su programirani prema protokolima sli\u010dnim tehni\u010dkim uputama koje se koriste u kazali\u0161tu, ili su pak daljinski upravljani, tele-operirani ili tele-robotizirani. Roboti\u010dari su \u010dak osmislili akronim za ovaj sustav: SWoOZ (Super Wizard of Oz). Ova platforma postavlja manipulatora u drugu prostoriju laboratorija, iza kulisa predstave u kojoj nastupaju roboti.<\/p>\n “Kontrolirati i opona\u0161ati kako bi se simuliralo” mantra je humanoidne robotike, dok je “manipulirati kako bi se interpretiralo i predstavilo” na\u010delo lutkarstva. Ova paralela nagla\u0161ava bliskost dviju disciplina i njihovu sposobnost da se me\u0111usobno oboga\u0107uju u projektima koje nude publici.<\/p>\n Robotika je ve\u0107 posvuda \u2013 iza kulisa predstava, ali i u stvarnom svijetu. Pomo\u0107u dronova suspendira objekte koji bi ina\u010de pali zbog gravitacije, nadma\u0161uje preciznost ljudskog pokreta i briljira u ponavljanju. No, ono na \u0161to nas lutkarska umjetnost podsje\u0107a jest da nijedan objekt nije potpuno autonoman. Prisjetimo se gumba na aparatu za kavu. I imajmo na umu da se mehanika strojeva tro\u0161i, baterije se prazne i sve mo\u017ee prestati raditi.<\/p>\n \u0160to bi roboti bili bez lutaka koje ih podsje\u0107aju da sve visi o niti?<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" 21. o\u017eujka u cijelom svijetu obilje\u017eava se SVJETSKI DAN LUTKARSTVA Svjetske poruke napisali su Linda Blanchet, Stefan Kaegi i Zaven Par\u00e9. LINDA BLANCHET Plakanje nad smr\u0107u robota Godine 2017., dok sam tra\u017eila temu za svoju sljede\u0107u predstavu, mnogo sam \u010ditala i postala strastvena oko umjetne inteligencije. Tada sam otkrila ovu vijest: u ljeto 2014. hitchBot, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":16745,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"spay_email":""},"categories":[3],"tags":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/www.gkl-rijeka.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/logo_Svjetski-dan-lutkarstva.jpg?wsr","yoast_head":"\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\t\n\t\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/www.gkl-rijeka.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/Plakat_hrvatski-724x1024.jpg\")
<\/p>\n