MATTEO SPIAZZI (prema G. Basileu i C. Perraultu)

Priča o Uspavanoj ljepotici ili Uspavanoj ljepotici u šumi ima vrlo stare korijene. Jedan od prvih koji je priču iz usmene predaje pretočio u pisanu verziju je Gianbattista Basile, dok ju je kasnije za francusku buržoaziju „zasladio“ Charles Perrault. Bajka, prema Brunu Bettelheimu, predstavlja neku vrstu inicijacijskog puta i govori o luku života jedne žene, sve u namjeri da pripremi djecu za život.

U našoj verziji Trnoružice kao „elektro-bajke“, priča kreće iz kutije pune starih predmeta iz bakine kuće koja treba biti raščišćena. Kroz te predmete prisjećamo se originalne priče, a zahvaljujući različitim sugestijama zvukovne dramaturgije, možemo povući paralele sa suvremenim svijetom. Predstava je postavljena u formi teatra objekata, u nekoj vrsti eksperimentalnog i inovativnog lutkarstva koje potiče gledatelja na aktivno gledanje tj. koje tjera gledatelja da, zahvaljujući pareidoliji, rekonstruira lica tj. vidi lica likova u svakodnevnim predmetima. Svi predmeti su originali iz šezdesetih i sedamdesetih godina, kućanski aparati koji žive zahvaljujući i električnoj struji. Električna energija koja oživljava ove predmete je simbol života koji prolazi kroz svih nas i koji se prenosi generacijama.

U godini u kojoj obilježavamo život i rad Nikole Tesle, ova je predstava također i neka vrsta hommagea tom geniju.

Matteo Spiazzi

Prijevod s talijanskog jezika i redaktura: Vedrana Balen Spinčić