Šuma Striborova
Jedne zimske večeri bio je naš dom, protiv običaja, potpuno tih. Nigdje nikoga, sobe velike, svuda polutama, nastrojenje tajnovito, u pećima oganj. Iz posljednje sobe – velike blagovaonice – začuje se «kuc! kuc!».
Jedne zimske večeri bio je naš dom, protiv običaja, potpuno tih. Nigdje nikoga, sobe velike, svuda polutama, nastrojenje tajnovito, u pećima oganj. Iz posljednje sobe – velike blagovaonice – začuje se «kuc! kuc!».
Predivno ispričana potraga za vlastitim identitetom svakako je potraga koju svi mi u sebi prije ili kasnije proživimo.
Ova predstava nastaje u srazu intimnog vapaja za romantikom i tvrdog, neromantičnog vremena. Ona se rađa pri punoj svijesti da je danas smrtno zaljubljivanje odavno izašlo iz mode.